Incoterms 2020: tko plaća prijevoz, a tko snosi rizik
Tri slova u ugovoru odlučuju hoćete li vi ili druga strana platiti prijevoz, carinu i osiguranje - i tko snosi štetu ako se roba ošteti na putu. Incoterms su najkraći ugovor na svijetu i istovremeno najčešći izvor nesporazuma u vanjskoj trgovini. Evo svih jedanaest pravila objašnjenih bez pravničkog jezika, s naglaskom na pogreške koje u praksi najviše koštaju.
Postoje li Incoterms 2026?
Ne. Ovo je vjerojatno najčešće pitanje i vrijedi ga riješiti odmah: izdanje „Incoterms 2026" ne postoji. Na snazi su i dalje Incoterms 2020, koje je Međunarodna trgovačka komora (ICC) objavila 2019., a primjenjuju se od 1. siječnja 2020.
ICC pravila revidira otprilike svakih deset godina – prethodna izdanja bila su 2000., 2010. i 2020. – pa se nova revizija očekuje oko 2030., ali službenog datuma nema. Ako u nečijoj ponudi ili ugovoru vidite oznaku „Incoterms 2026", ona upućuje na pravilnik koji ne postoji, što u sporu znači da nije jasno koja verzija vrijedi.
Starija izdanja i dalje su valjana ako ih ugovor izrijekom navodi. Zato uz paritet uvijek treba stajati i godina.
Što Incoterms uređuju, a što ne
Incoterms su skup od jedanaest troslovnih pravila koja odgovaraju na tri pitanja:
• Tko organizira i plaća prijevoz i do koje točke
• Gdje rizik od gubitka ili oštećenja prelazi s prodavatelja na kupca
• Tko obavlja izvozno i uvozno carinjenje
Jednako je važno znati što ne uređuju. Incoterms ne govore ništa o:
• trenutku prijenosa vlasništva nad robom,
• cijeni, rokovima i načinu plaćanja,
• posljedicama raskida ugovora ili neispunjenja obveze,
• mjerodavnom pravu i nadležnom sudu.
Sve to mora biti riješeno u samom kupoprodajnom ugovoru. Incoterm je dodatak ugovoru, ne zamjena za njega.
Jedanaest pravila u dvije skupine
Podjela nije formalnost – određuje koje pravilo uopće smijete koristiti.
Sedam pravila za sve vrste prijevoza
Koriste se za cestovni, željeznički, zračni, pomorski i kombinirani prijevoz. Za kontejnerske i kamionske pošiljke gotovo uvijek su ispravan izbor.
EXW – Ex Works (franko tvornica). Prodavatelj samo stavi robu na raspolaganje u svom skladištu. Sve ostalo, uključujući utovar i izvozno carinjenje, na kupcu je. Najmanja obveza prodavatelja.
FCA – Free Carrier (franko prijevoznik). Prodavatelj predaje robu prijevozniku kojeg je odredio kupac, na dogovorenom mjestu, i obavlja izvozno carinjenje. Najfleksibilnije pravilo i preporuka za kontejnere.
CPT – Carriage Paid To (vozarina plaćena do). Prodavatelj plaća prijevoz do odredišta, ali rizik prelazi na kupca već pri predaji prvom prijevozniku.
CIP – Carriage and Insurance Paid To. Kao CPT, uz obvezu prodavatelja da ugovori osiguranje – i to prema širem pokriću (Institute Cargo Clauses A).
DAP – Delivered at Place (isporučeno u mjesto). Prodavatelj dovozi robu do odredišta, spremnu za istovar. Uvozno carinjenje je na kupcu.
DPU – Delivered at Place Unloaded. Kao DAP, ali prodavatelj i istovaruje robu. Jedino pravilo koje od prodavatelja traži istovar. U izdanju 2020. zamijenilo je dotadašnji DAT.
DDP – Delivered Duty Paid. Najveća obveza prodavatelja: dovozi robu do vrata kupca i plaća uvozne carine i poreze.
Četiri pravila samo za pomorski i unutarnji plovni prijevoz
Ova pravila pretpostavljaju da se roba fizički predaje uz bok broda ili na brod. Za kontejnere koji se predaju u terminalu nisu prikladna, iako se u praksi često pogrešno koriste.
FAS – Free Alongside Ship. Prodavatelj dovozi robu uz bok broda u luci otpreme.
FOB – Free on Board. Rizik prelazi kad je roba ukrcana na brod.
CFR – Cost and Freight. Prodavatelj plaća vozarinu do odredišne luke, ali rizik prelazi već pri ukrcaju.
CIF – Cost, Insurance and Freight. Kao CFR, uz osiguranje – ali samo prema minimalnom pokriću (Institute Cargo Clauses C).
Gdje točno prelazi rizik
Ovo je pojedinost koja u praksi izaziva najviše sporova: točka do koje prodavatelj plaća prijevoz i točka na kojoj prestaje njegov rizik nisu nužno ista točka.
Kod pravila CPT, CIP, CFR i CIF prodavatelj plaća prijevoz do odredišta, ali rizik prelazi na kupca puno ranije – pri predaji prvom prijevozniku, odnosno pri ukrcaju na brod. Ako se roba ošteti usred puta, prodavatelj je platio vozarinu, a štetu snosi kupac.
Kod skupine D (DAP, DPU, DDP) rizik prati trošak: prodavatelj snosi oboje sve do odredišta.
Četiri pogreške koje se najskuplje plaćaju
1. EXW kod izvoza
Kod EXW izvozno carinjenje formalno je obveza kupca. Problem je što strani kupac često ne može biti izvoznik u carinskom postupku zemlje otpreme, pa u praksi izvoznu deklaraciju ipak podnosi prodavatelj – bez ugovorne osnove i bez naplate tog troška. Za izvoz je gotovo uvijek bolji izbor FCA.
2. FOB za kontejnersku pošiljku
FOB pretpostavlja da rizik prelazi tek kad je roba na brodu. Kontejner se u stvarnosti predaje u terminalu i danima čeka ukrcaj. U tom razdoblju roba je izvan kontrole prodavatelja, a formalno je još uvijek njegov rizik. Za kontejnere ide FCA.
3. DDP bez porezne registracije
Kod DDP prodavatelj plaća uvozne carine i poreze u zemlji kupca. To često znači da mora biti registriran za PDV u toj zemlji, a ako nije, pošiljka zapne na carini. DDP zvuči kao usluga kupcu, ali je za prodavatelja najrizičnije pravilo.
4. Paritet bez mjesta
„CIF" bez navedene luke ili „DAP" bez adrese nije potpun podatak. Pravilo određuje kako se dijele trošak i rizik, a navedeno mjesto određuje gdje. Bez oba dijela nema odgovora na pitanje tko što plaća.
Kako paritet zapisati ispravno
Točan zapis ima tri dijela – pravilo, mjesto i izdanje:
FCA Kralja Krešimira 36, 34000 Požega, Hrvatska, Incoterms 2020
DAP Bahnhofstraße 12, 80335 München, Njemačka, Incoterms 2020
Kod pravila iz skupine C mjesto je odredište do kojeg prodavatelj plaća vozarinu, a ne mjesto prijelaza rizika. Ako želite da rizik prijeđe na drugom mjestu od uobičajenog, to treba izrijekom napisati u ugovoru.
Kako izabrati pravilo
Nema univerzalno najboljeg pariteta – postoji onaj koji odgovara vašoj situaciji. Tri pitanja obično su dovoljna:
Tko ima bolje uvjete prijevoza? Strana koja redovito otprema na toj relaciji obično dobiva bolju cijenu. Ako ste to vi, uzmite pravilo kod kojeg vi organizirate prijevoz (skupina C ili D).
Poznajete li propise odredišne zemlje? Ako ne, izbjegavajte DDP. Uvozno carinjenje prepustite strani koja tamo posluje.
Koliko vam je važna kontrola nad robom? Što je kasnija točka prijelaza rizika, to duže robu držite pod svojim osiguranjem i nadzorom – ali i duže snosite trošak.
Za većinu hrvatskih izvoznika koji šalju robu u EU najpraktičniji su FCA (kupac organizira prijevoz) ili DAP (vi organizirate, kupac carini). Za uvoz izvan EU najčešće se koriste FCA i CIF, ovisno o dogovoru s dobavljačem.
Česta pitanja
Koja je razlika između CIF i CIP?
Oba tražе da prodavatelj ugovori osiguranje, ali razina pokrića se razlikuje. CIP zahtijeva šire pokriće prema Institute Cargo Clauses A, dok je kod CIF dovoljno minimalno pokriće prema klauzuli C. CIF se k tome smije koristiti samo za pomorski prijevoz, a CIP za sve vrste.
Vrijede li Incoterms i za domaći prijevoz?
Da. Iako su nastali za međunarodnu trgovinu, pravila se mogu ugovoriti i za isporuke unutar iste države. Tada odredbe o izvoznom i uvoznom carinjenju jednostavno nemaju primjenu.
Određuju li Incoterms kada roba postaje vlasništvo kupca?
Ne. Prijenos vlasništva uređuje se kupoprodajnim ugovorom i mjerodavnim pravom. Incoterms uređuju samo trošak, rizik i carinske obveze.
Tko plaća istovar kod DAP-a?
Kupac. Kod DAP-a prodavatelj dovozi robu spremnu za istovar, ali sam istovar nije njegova obveza. Ako želite da prodavatelj i istovari, ugovorite DPU.
Kad trebate nekoga tko to radi svaki dan
Izbor pariteta nije samo pravno pitanje – iza svakog stoji stvarni prijevoz, carinska deklaracija i netko tko odgovara ako nešto zapne. U Jani transportu organiziramo cestovni, zračni i pomorski prijevoz te obavljamo carinsko posredovanje kod uvoza i izvoza, pa vam možemo reći i koji paritet za vašu konkretnu isporuku ima smisla, a koji će vam stvoriti trošak koji niste planirali.
Pošaljite nam relaciju i podatke o robi – ponudu s razloženim stavkama dobit ćete u roku od nekoliko sati.
